Studentski grad i Podsljeme zajedno
Piše Ivan Ročić /26.03.2017./
Fotografije Snježana Živčić i Ivan Ročić
Vrijedni članovi i članice podružnice Studentski grad priredili su još jedan savršen izlet. U nedjeljno, proljetno jutro poveli su nas u predivnu Posavinu: Kloštar Podravski i u grad picoka Đurđevac. Svima onima koji nisu bili sa nama može biti žao. Podravina, valovita ravnica između Bilogore i rijeke Drave u ovo proljetno vrijeme doista je predivna, a grad Đurđevac, udaljen stotinjak kilometara od Zagreba, pruža pregršt nezaboravnih doživljaja.
No pođimo redom. Prvo odredište bilo nam Kloštar Podravski i restoran Royal, vlasništvo OPG poduzetnika Ivana Korena. Jutarnja kavica i slasni zagriz u sendvič u somunu, sve za samo 10 kuna, dobro su nam prijali.
Uz stručnu pratnju gospodina Korena krenuli smo put Đurđevca. Uz panoramsko razgledavanje grada doživjeli smo prvo iznenađenje - najnoviju atrakciju grada Đurđevca, tri jednogrbe deve smještene u prostoru malog zoološkog vrta. Kada ih domaćini uvježbaju i kada ih puste u Đurđevečke peske iliti Đurđevačku Saharu, biti će to prava atrakcija. Posjetitelji će ih moći uzjahati a deve će uživati u njihovom prirodnom pješčanom okruženju.
Treće odredište: Muzej Grada Đurđevac, smješten je u utvrdi Stari grad (14.st.), bio je i ostao najvažnije odredište svakog putnika namjernika. U prostorima Muzeja Grada Đurđevca, uz stalnu izložbenu postavu, 160 slika i skulptura hrvatskih umjetnika s kraja 19. i iz 20 st., koji je dio bogate donacije Ivana Lackovića Croate nalazimo i postavu kipova, plakata i drugih artefakata. U času naše posjete bila je postavljena izložba pod nazivom “Najljepši je crven cvijet” izložba posvećena spomenarima iz naše mladosti, licitarstvu i valentinovu. Izložba ostaje otvorena do 16. travnja 2017. Naročito lijepi utisak na nas su ostavili brojni video zapisi na velikim i malim ekranima, prikazi bitaka sa Turcima.
Citat: "Legenda o Picokima", nematerijalno kulturno dobro, koja se svake godine posljednjeg vikenda u lipnju u obliku scenskog prikaza prezentira podno zidina Staroga grada. Legenda govori o mudrosti i lukavosti Đurđevčana kada je osmanska vojska 1552. godine željela osvojiti grad. Iako su branitelji i sklonjeno pučanstvo u okruženoj utvrdi bili izgladnjeli, na neprijatelja su, zahvaljujući domišljatosti jedne starice, ispalili posljednje pile (picoka). Uvjereni da u utvrdi ima hrane kad se njome mogu razbacivati, Osmanlije su se povukli, a Đurđevčani dobivaju ime Picoki. Prestaje citat.
Sljedeća destinacija bila je posjeta „Domaćoj radinosti“ đurđevčanke Ljubice Cestar čuvarici podravsko – đurđevačke baštine koja godinama sustavno radi na promicanju etno-baštine svojega kraja. Mnogi izložbeni eksponati bili su na prodaju pa smo svaki od nas kupili ponešto: pijetla, pisanicu, vrč, lutkicu ili što drugo i kao dragi poklon ponijeli kućama da nas suvenirčić ponekad ponovno u mislima prebaci u predivnu Podravinu.
Đurđevečki peski iliti ostaci „Hrvatske Sahare“ bili su sljedeća destinacija. Valovito, pjeskovito područje jedinstvene flore i faune 1963.g. proglašeno je geografsko-botaničkim rezervatom, gdje su se u uvjetima života na pijesku mogle razviti i prilagoditi samo određene biljne vrste. Nažalost, nebrigom društvene zajednice Đurđevački peski umnogome se razlikuje od onog vremena kad je rezervat bio zaštićen. Širenjem nepješčarskih vrsta biljaka. pješčarska vegetacija polako se potiskuje.
Umornih nogu ali ispunjenog srca vratili smo se Kloštar Podravski na obilni ručak, na muziku i ples u restoran Royal.
PS Članovi podružnice Podsljeme, u očekivanju ponovnog lijepog zajedničkog izleta, toplo se zahvaljuju organizatorima!
Piše Ivan Ročić /26.03.2017./
Fotografije Snježana Živčić i Ivan Ročić
Vrijedni članovi i članice podružnice Studentski grad priredili su još jedan savršen izlet. U nedjeljno, proljetno jutro poveli su nas u predivnu Posavinu: Kloštar Podravski i u grad picoka Đurđevac. Svima onima koji nisu bili sa nama može biti žao. Podravina, valovita ravnica između Bilogore i rijeke Drave u ovo proljetno vrijeme doista je predivna, a grad Đurđevac, udaljen stotinjak kilometara od Zagreba, pruža pregršt nezaboravnih doživljaja.
No pođimo redom. Prvo odredište bilo nam Kloštar Podravski i restoran Royal, vlasništvo OPG poduzetnika Ivana Korena. Jutarnja kavica i slasni zagriz u sendvič u somunu, sve za samo 10 kuna, dobro su nam prijali.
Uz stručnu pratnju gospodina Korena krenuli smo put Đurđevca. Uz panoramsko razgledavanje grada doživjeli smo prvo iznenađenje - najnoviju atrakciju grada Đurđevca, tri jednogrbe deve smještene u prostoru malog zoološkog vrta. Kada ih domaćini uvježbaju i kada ih puste u Đurđevečke peske iliti Đurđevačku Saharu, biti će to prava atrakcija. Posjetitelji će ih moći uzjahati a deve će uživati u njihovom prirodnom pješčanom okruženju.
Treće odredište: Muzej Grada Đurđevac, smješten je u utvrdi Stari grad (14.st.), bio je i ostao najvažnije odredište svakog putnika namjernika. U prostorima Muzeja Grada Đurđevca, uz stalnu izložbenu postavu, 160 slika i skulptura hrvatskih umjetnika s kraja 19. i iz 20 st., koji je dio bogate donacije Ivana Lackovića Croate nalazimo i postavu kipova, plakata i drugih artefakata. U času naše posjete bila je postavljena izložba pod nazivom “Najljepši je crven cvijet” izložba posvećena spomenarima iz naše mladosti, licitarstvu i valentinovu. Izložba ostaje otvorena do 16. travnja 2017. Naročito lijepi utisak na nas su ostavili brojni video zapisi na velikim i malim ekranima, prikazi bitaka sa Turcima.
Citat: "Legenda o Picokima", nematerijalno kulturno dobro, koja se svake godine posljednjeg vikenda u lipnju u obliku scenskog prikaza prezentira podno zidina Staroga grada. Legenda govori o mudrosti i lukavosti Đurđevčana kada je osmanska vojska 1552. godine željela osvojiti grad. Iako su branitelji i sklonjeno pučanstvo u okruženoj utvrdi bili izgladnjeli, na neprijatelja su, zahvaljujući domišljatosti jedne starice, ispalili posljednje pile (picoka). Uvjereni da u utvrdi ima hrane kad se njome mogu razbacivati, Osmanlije su se povukli, a Đurđevčani dobivaju ime Picoki. Prestaje citat.
Sljedeća destinacija bila je posjeta „Domaćoj radinosti“ đurđevčanke Ljubice Cestar čuvarici podravsko – đurđevačke baštine koja godinama sustavno radi na promicanju etno-baštine svojega kraja. Mnogi izložbeni eksponati bili su na prodaju pa smo svaki od nas kupili ponešto: pijetla, pisanicu, vrč, lutkicu ili što drugo i kao dragi poklon ponijeli kućama da nas suvenirčić ponekad ponovno u mislima prebaci u predivnu Podravinu.
Đurđevečki peski iliti ostaci „Hrvatske Sahare“ bili su sljedeća destinacija. Valovito, pjeskovito područje jedinstvene flore i faune 1963.g. proglašeno je geografsko-botaničkim rezervatom, gdje su se u uvjetima života na pijesku mogle razviti i prilagoditi samo određene biljne vrste. Nažalost, nebrigom društvene zajednice Đurđevački peski umnogome se razlikuje od onog vremena kad je rezervat bio zaštićen. Širenjem nepješčarskih vrsta biljaka. pješčarska vegetacija polako se potiskuje.
Umornih nogu ali ispunjenog srca vratili smo se Kloštar Podravski na obilni ručak, na muziku i ples u restoran Royal.
PS Članovi podružnice Podsljeme, u očekivanju ponovnog lijepog zajedničkog izleta, toplo se zahvaljuju organizatorima!
FOTOGRAFIJE IVAN
Fotografije Snježana Živčić
