Eseji - Upućeno penzionerima za dan Martinja

Piše Mirko Tot  /08.11.2012./

Martinje u Miroševcu 2012.
Čitam na internetu i divim se trudu i odazivu ljudi u zadnjoj fazi svog životnog puta, da se druže, zabavljaju, zaplešu i vesele se, jer ih je Bog ili priroda obdarila sa još malo zdravlja, humora i želje da tih nekoliko godina ili desetljeća posvete malo sebi i vlastitom duhu.

Nastavite tako penzioneri našega Prigorja. Družite se i veselite se svakom jutru, jer jutro je mladost dana. Ne bismo ga trebali kasnim ustajanjem produljivati niti dan trošiti na nedostojne poslove nego se danu veseliti kao nešto svetom. Večer je nasuprot tome starost dana, kada smo umorni, brbljavi i lakomisleni, tako da svako svanuće zore predstavlja rođenje novoga života. Primijetite li u sebi dobro raspoloženje, uživajte u njemu i prenesite ga na svoje ukućane. Pospremite nevolje, nepravde i zla iz prošlosti u najdublju ladicu. Zavolite sami sebe, sprijateljite se i uživajte barem onoliko koliko vam zdravlje i mogućnosti dopuštaju.

Kako se i naš fizički život sastoji od neprekidnog kretanja, tako i duhovni život zahtijeva neprekidno bavljenje bilo čime, a sastajanje i druženje samo je melem na svakidašnje brige i probleme jer potpuna neaktivnost s vremenom postaje nepodnošljiva. Udaljenost i duga odsutnost od prijatelja na štetu su svakom prijateljstvu, ma kako nerado to priznali. Neka vas Sveti Martin, svetac i biskup na dan 11 studenoga, dan njegove smrti, davne 397 godine, raspoloži i razveseli uz dobru kapljicu novog, mladog vina, dobru domaću popevku a i puricu s mlincima sigurno neće nedostajati na stolu.

Pozdrav rodnome kraju Vaš član Mirko Tot