nedjelja, 7. listopada 2012.

Umirovljenička zabava u Miroševečini 26.10.2012.

Piše Ivan Ročić /27.10.20012./

Umirovljenici Miroševečine nemaju ni društveni ni kino dvoranu, kao mi, ali ipak se lijepo, druže i zabavljaju. Svaki posljednji petak u mjesecu oni priređuju Umirovljeničku zabavu u privatnoj kući domaćice Đurđe Kršić u ulici Miroševečki brijeg 45.

Radoznali kako to izgleda uputili smo se oko osam sati u tmurnu subotnju noć put Miroševečine. Kao i uvijek do sada gdje smo bili gosti, i ovdje smo bili srdačno primljeni. Toplu dobrodošlicu uputili su nam domaćica kuće gospođa Đurđa i njezin suprug, predsjednica Miroševečkih umirovljenika gospođa Katarina i mnogi poznanici koji su već bili tu. Zgodno je napomenuti da smo tu zatekli ne mali broj gostiju šimunčana/markuševčana. Pa i na klavijaturama je odlično svirao i goste zabavljao naš markuševčan Renato Šimunković.

Tokom druženja bila je organizirana tombola, ulog 10 kn, u kojoj su učestvovali svi prisutni i gotovo svi bili zadovoljni osvojenom nagradom. Ja sam izvukao kovertu s brojem jedan i dobio nagradu losion i kao dodatnu nagradu pravo da otpjevam jednu pjesmu što sam s radošću prihvatio. Prvo sam otpjevao pjesmu Slaveka Pavlovića „Prigorske sam gore list“ a potom narodne „Ja sam momče sa sela“ i „Podravino moja mila“ što je podiglo sve prisutne na noge, svi su gromoglasno pjevali sa mnom i uz brojne čestitke tražili da im otpjevam još koju pjesmu.

Druženje je proteklo sa puno veselja, pjesme i plesa da bi se oko ponoći rastali uz pozdrav: Vidimo se opet.

Fotografije:

Na klavijaturama Renato Šimunković


Šimunski drmeš


Prepoznajete li ovdje Markuševčane?


Razdragana domaćica Đurđa Kršić u plavo zelenoj vesti. Leđima okrenuta Katarina Milašinčić članica umirovljenika Podsljeme.


Pozdrav od Franje i Nade