Umirovljenici Miroševečine nemaju ni društveni ni kino dvoranu, kao mi, ali ipak se lijepo, druže i zabavljaju. Svaki posljednji petak u mjesecu oni priređuju Umirovljeničku zabavu u privatnoj kući domaćice Đurđe Kršić u ulici Miroševečki brijeg 45.
Radoznali kako to izgleda uputili smo se oko osam sati u tmurnu subotnju noć put Miroševečine. Kao i uvijek do sada gdje smo bili gosti, i ovdje smo bili srdačno primljeni. Toplu dobrodošlicu uputili su nam domaćica kuće gospođa Đurđa i njezin suprug, predsjednica Miroševečkih umirovljenika gospođa Katarina i mnogi poznanici koji su već bili tu. Zgodno je napomenuti da smo tu zatekli ne mali broj gostiju šimunčana/markuševčana. Pa i na klavijaturama je odlično svirao i goste zabavljao naš markuševčan Renato Šimunković.
Tokom druženja bila je organizirana tombola, ulog 10 kn, u kojoj su učestvovali svi prisutni i gotovo svi bili zadovoljni osvojenom nagradom. Ja sam izvukao kovertu s brojem jedan i dobio nagradu losion i kao dodatnu nagradu pravo da otpjevam jednu pjesmu što sam s radošću prihvatio. Prvo sam otpjevao pjesmu Slaveka Pavlovića „Prigorske sam gore list“ a potom narodne „Ja sam momče sa sela“ i „Podravino moja mila“ što je podiglo sve prisutne na noge, svi su gromoglasno pjevali sa mnom i uz brojne čestitke tražili da im otpjevam još koju pjesmu.
Druženje je proteklo sa puno veselja, pjesme i plesa da bi se oko ponoći rastali uz pozdrav: Vidimo se opet.
Fotografije:
Na klavijaturama Renato Šimunković
Šimunski drmeš
Prepoznajete li ovdje Markuševčane?
Razdragana domaćica Đurđa Kršić u plavo zelenoj vesti. Leđima okrenuta Katarina Milašinčić članica umirovljenika Podsljeme.
Pozdrav od Franje i Nade