Iz medija

SAVJET IZ EU KOMISIJE:
Braniteljske naknade nepravedne
Večernji list  /03.03.2016./
Autor: Tomislav Krasnec 

Europska komisija savjetuje da se braniteljske naknade usklade s običnim socijalnim naknadama, za koje se primjenjuje imovinski i dohodovni cenzus

Nova hrvatska Vlada još nema ministra branitelja, ali dobila je savjet iz Europske komisije o “dodatnoj konsolidaciji” braniteljskih naknada i ujednačavanju kriterija za primanje braniteljskih naknada s kriterijima koji vrijede za druge socijalne naknade.

“Za neke opće programe primjenjuju se strogi kriteriji, među ostalim imovinski i/ili dohodovni cenzus i gornje granice, kao što je slučaj sa zajamčenom minimalnom naknadom. U okviru ostalih programa, koji su usmjereni na posebne kategorije kao što su branitelji i njihove obitelji, primjenjuje se univerzalniji pristup”, piše u izvješću Europske komisije o ekonomskom nadzoru nad Hrvatskom, koje je obavljeno prošli tjedan, ali je ovaj dio, jedino mjesto na stotinjak stranica teksta gdje se spominju branitelji, ostao javno nezapažen. “Univerzalniji pristup” znači da se naknade braniteljima dodjeljuju bez obzira na imovinski cenzus i bez gornjih granica, barem prema mišljenju Komisije koja savjetuje hrvatskoj Vladi da se to promijeni.

“Osim toga, naknade u okviru posebnih programa uglavnom su više od usporedivih naknada koje se dodjeljuju u okviru općih programa. Stoga se čini da trenutačna struktura sustava ugrožava njegovu učinkovitost i u pogledu pravednosti i u pogledu primjerenosti. Stanje bi se moglo popraviti ujednačavanjem kriterija prihvatljivosti i dodatnom konsolidacijom naknada. To se čini iznimno potrebnim s obzirom na trenutačna fiskalna ograničenja i činjenicu da se samo neznatan udio proračuna za socijalnu skrb troši na najugroženije skupine”, zaključuje se u izvješću Komisije.


U prijevodu s opreznog birokratskog jezika, koji je katkad pisan tako da poruka bude otvorena za interpretacije, čini se da Komisija preporučuje Vladi premijera Tihomira Oreškovića da ide upravo u onom smjeru protiv kojeg su se u vrijeme prethodne Vade pobunili neki od branitelja koji prosvjeduju u Savskoj ulici: u smjeru zadiranja u posebna prava branitelja. Ocjena o tome da trenutačni sustav nije ni učinkovit, ni pravedan, ni primjeren predstavlja dosad najoštriju ocjenu koju je Europska komisija napisala o braniteljskim povlasticama u Hrvatskoj. U prošlogodišnjem izvješću o Hrvatskoj, objavljenom u veljači 2015., nije bilo takve ocjene, ali je Komisija i lani spomenula da mirovinski sustav pati od visokog broja posebnih mirovina, a da su “branitelji i njihove obitelji najveća skupina među posebnim umirovljenicima”.


Socijalizam živi još samo u Hrvatskom saboru
Ante Tomić - Jutarnji list
Jutarnji list /12.03.2016./  
Autor Ante Tomić

UPRAVA NEDAVNO OTVORENOG TRGOVAČKOG CENTRA U SPLITU NAUMILA JE NAPLAĆIVATI PARKIRANJE ZAPOSLENIMA
Uprava nedavno otvorenog trgovačkog centra u Splitu naumila je naplaćivati parkiranje zaposlenima: mjesečna bi pretplata svakoga stajala četiri stotine kuna. Genijalni se zločinački um nepoznatog menadžera dosjetio kako imati zajamčenu i stalnu dobit i bez mušterija. čak da nitko ništa ne dođe kupiti, kapnut će štogod od blagajnica i čistača koji do dalekog splitskog predgrađa, slabo dostupnog javnim prijevozom, ne mogu bez osobnog automobila. Samo za smještaj njihovih trošnih kanti uzimat će im 4800 kuna godišnje. Zaigrajmo se na trenutak s brojkama. Ako pretpostavimo da blagajnice i čistači zarađuju 3200 kuna mjesečno, a riječ je, znate i sami, o realnoj, možda i optimističnoj pretpostavci, is-pada da će oni mjesec i pol godiš-nje raditi jedino da bi imali gdje parkirati kad dođu na posao. Cijelih četrdeset pet dana, u mučnim desetsatnim smjenama u prostorima bez svježeg zraka i danjeg svjetla, pogrbljeni će slagati gajbe kivija i luka i kutije deterdženata, kukuruznih pahuljica i mačje hrane, samo da plate najam šest kvadrata motornim uljem zamrljanog asfalta u podzemlju trgovačkog centra. Pa, svaka čast! Klanjam se, sluga pokoran! Kapitalistička govna otkrila su još jedan, ljudskom rodu dosad nepoznat način ponižavajućeg izrabljivanja proleterskih nikogovića i ništarija.

GOTOVO SE NEZAMISLIVIM ČINI DA JE JEDNOM BILO VRIJEME KAD SU ŠEFOVI RADNIKE CIJENILI KAO SEBI RAVNE
Kad gledate čudovišnu, upravo patološku grabežljivost poslodavaca, gotovo se nezamislivim čini da je jednom bilo vrijeme kad su šefovi radnike cijenili kao sebi ravne, kad radnici nisu bili kao danas, umorni i prestrašeni, ušutkani bijednici, već su imali niz prava i povlastica. Da dođete u trgovački centar na splitskoj periferiji i proleterskim ništarijama u samoposluživanjima i dućanima cipela krenete opisivati kako su njihovi kolege prije samo nekoliko desetljeća imali čitav sat za pauzu i topli obrok u menzi, i punu liječničku zaštitu, i plaćeno bolovanje i godišnji odmor, i da su po pristupačnoj cijeni, za smiješne pare, ljetovali u radničkom odmaralištu, a zimnicu po-voljno kupovali na otplatu preko sindikata, i da su od poduzeća dobivali stanove, i da su se u poduzećima izdavale novine, i da su poduzeća imala planinarska društva, pjevačke zborove i tamburaške orkestre.

"NEMOJ TI MENI, KUME, O JUGOSLAVIJI I SOCIJALIZMU I OLOVNIM VREMENIMA KAD SE NIJE SMJELA PJEVATI LIJEPA NAŠA"
Danas to ne bi zvučalo čudnije nego da pričate kako su izvanzemaljci sagradili egipatske piramide. Osim toga, siromasi zaposleni u trgovačkim centrima za tri tisuće mjesečno zacijelo vas ne bi ni htjeli slušati. Oni su ljudi jednostavnih, niskobudžetnih egzistencija i skromnih očekivanja, često su iskreni hrvatski domoljubi i odani glasači nacionalističkih stranaka, u velikom postotku zaokružuju HDZ i HČSP i slične. Oni ne trpe jugoslavenska i komunistička propagandistička sranja o radničkim pravima. Upitate li ih gdje je McDonald'sovo radničko odmaralište ili koji su na listi za stan u Intersparu, s patetičnom će vam mrzovoljom odgovoriti: "Nemoj ti meni, kume, o Jugoslaviji i socijalizmu i olovnim vremenima kad se nije smjela pjevati Lijepa naša". A "Lijepa naša" se, uzgredno kazano, uvijek smjela pjevati. "Lijepu našu" u socijalizmu ste mogli čuti baš svakog božjeg dana, točno u ponoć na Radio Zagrebu.

NIŠTA SE U SABORU NIJE PROMIJENILO OD JUGOSLAVIJE, KAD SE U PLAVIM OMOTNICAMA DIJELIO ČUVENI K15
Svejedno, radnička prava i neobične povlastice poput beskrajnih pauza, plaćenog godišnjeg, besplatnog prijevoza na posao ili pohanog oslića s krumpirovom salatom u radničkom restoranu uspješno su zaboravljeni, riječ je o sivim okaminama jednog izgubljenog doba. To više ne postoji. dobro, može se naći još samo na jednom mjestu, na Markovom trgu u Zagrebu, u najvišem zakonodavnom tijelu RH. Šaljivim slučajem, upravo u tjednu kad su se zaposleni u splitskom trgovačkom centru pobunili kako ih pohlepni poslodavci deru za parkiranje, javnost se uznemirila da saborski zastupnici, pokraj obilatih, redovnih i sigurnih plaća, uživaju u rijetkim milostima poput dodatka za stanarinu i odvojeni život. Kapitalistički poslodavci ne bi vam dali ni dvadeset pet centi za činjenicu da vi zbog posla ne viđate najbliže. Ali, u našem parlamentu su ga svi uzimali. Nostalgične, domotužne kune koje su ublažavale čežnju za zavičajem i milim ljudima primili su i mnogi koji nisu imali nikoga, ni žene ni djece, i neoženjeni zastupnici i neudane zastupnice, usidjelice, udovci, stare momči-ne, čak i svećenici. Brstili su tako naši narodni poslanici za odvojeni život, za prijevoz i stanarinu, kljucali dnevnice i klopali za beznačajan novac subvencionirane mahune i faširance u podrumskoj menzi Sabora, i lijepo su mogli uštedjeti od toga, gotovo da i ne pipnu plaću.

DVADESET PET GODINA SU SE JEDNA ZA DRUGIM GASILA RADNIČKA PRAVA
U neoliberalnom svijetu kojemu želimo pripadati ništa se slično ne da vidjeti. Dvadeset pet godina ovdje su se radnička prava jedna za drugim gasila, raspuštala su se planinarska društva, zborovi i orkestri u poduzećima, zatvarane su radničke menze i ruskim kriminalcima prodavana radnička odmarališta, u prah je smrvljena čitava socijalistička i jugoslavenska privredna, društvena i politička paradigma, a za tu je preobrazbu najzaslužniji Sabor. Stotinama novih zakona i uredbi zastupnici su nam raskinuli do jednu vezu i s nekadašnjom državom i sa životima kakve smo nekada živjeli, ali istodobno se na Markovom trgu, u samom Saboru, živi kao u nekom prozirnom mjehuru. Vrijeme se tu zaustavilo, ništa se nije promijenilo od Jugoslavije, kad se u plavim omotnicama samoupravljačima dijelio čuveni K15, regres za godišnji odmor. Kako bi i očekivali, nije to lako gledati obespravljenom proletarijatu iz periferijskih trgovačkih centara, koji po novome mora , i parkiralište plaćati, ali dobro, i proleterskim je nikogovićima jedna povlastica ostala. Baš ih briga, oni će gurnuti prst u uho i pjevati "Lijepu našu".